Ufanje ove knjige nije prazno. Ufanje Anine knjige je, da nam ona ispruži, da ruku, a to su njeve pjesme, jačke, ke nas objamu i otalu zaledeni oklop, zamrznutost našega srca. To ufanje zraste prik človika, to je čežnja humanosti, človika k vjekovječnosti. Te pjesme dišu od nekakovoga temeljito očuvanoga poufanja, na ko se mirno moremo postaviti, odakle nas neće zrušiti nikakova ljudska zločest. Ana – sudeći po pjesma – stoji čvrsto u ovom svitu, jer je joj temelj-kamen diboko, čvrsto zakvačen, to je ufanje ko more – po obećanju – premjestiti brige.

Nikola Bencsics u Hrvatski novina, 20.11.1987, izvadak


Pjesme Ane Šoretić uklapaju se u suvremene tokove gradišćanskohrvatske poezije čiji su nosioci mladi i poletni autori, radjani pedesetih godina i kasnije. Iako oslobodjeni modela predhodnih pjesničkih naraštaja, mlade još uvijek inspirira rodno Gradišće.
Anini „Snovi i nade" nisu samo pjesnička bilježenja nego pobudjuju i nadanja u dobra čovjeka.

Stjepan Krpan u Matici, časopisu Matice iseljenika Hrvatske, travanj/svibanj 1988, izvadak


Kako javlja gradišćanski „Landespressedienst", su se predale zemaljske nagrade za kulturu za ljeto 1987. Med desetimi odlikovani se nahaja i Cogrštofka Ana Šoretić. Dostala je štipendijum za literaturu i publicistiku. Tim se je častilo nje stvaranje na području drame i pjesničtva.... Čestitamo našoj momentalno najaktivnijoj kulturnoj djelačici na odlikovanju i željimo joj i nadalje puno uspjeha u djelovanju za našu narodnost.

PUT, Informativni list za gradišćanske Hrvate u Beču, 1988, broj 1, izvadak


Ana Šoretić je prva žena med Gradišćanskimi Hrvati uopće, ka je objelodanila zbirku svojih pjesam, a u toku od dvih ljet je po „Sanje i ufanja/Träume und Hoffnungen" izašla sada i nje druga – dvojezična – zbirka „Ravno/Geradeaus." ... Raspoloženje ovij pjesam je turobnije, melankoličnije, već je u nji razočaranja nego do sada poznatoga Aninoga optimizma...

Petar Tyran u Hrvatski novina, 1989


Pisatelj članka u „Glasniku" (marc 1990) pod kraticom a.b. (Augustin Blazović) opširno opisuje svoje mišljenje i oduševljenje o pojedini pjesma u predstavljenoj knjigi. Sledeći redi su samo kratak izvadak:

Je pjesam ke je vridno a kadgod i potribno uvijek na novo čitati. Ovakove su pjesme Ane Šoretić, naročito ove u drugom svesku pod naslovom „Ravno-Geradeaus." ... Ana Šoretić na kraju svoje druge zbirke publicira prik tuceta pjesam, ke je pod naslovom „Roma – zamučani narod" posvetila Ciganom. Kako važna je ženska nježnost za ljudskost (humanitet), pokazala se je jur u grčkoj književnosti naprimjer u Sofoklovoj tragediji Antigone, ka je prem kraljeve prepovidi zakopala svojega pokojnoga brata pak je morala zato umriti.

Ana Šoretić nas i sve narode po Europi i u svitu ovimi pjesmami ženskom nježnošću uči na pravo sestrinstvo i bratinstvo, ko je svitu tako potribno. Kakov društveni oblik ima Crikva? Ona bi morala biti „communio", to je družba sestar i bratov. Od toga smo još daleko. Kad bi bili barem na putu k ovomu idealu!


Ana Šoretić primljena u Austrijski PEN-klub
Svojom odlukom od utorka 12. oktobra o.lj. primio je odbor Austrijskoga PEN-kluba pod predsjedničtvom prof. Aleksandra Giesea Anu Šoretić kot novoga člana PEN-a. ...(nabroju se izdanja ter aktivnosti) Kulturna nagrada Gradišćanskih Hrvatov 1992.

Hrvatskne Novine, 22.10.1993


Književni domjenci Enesa Kiševića, Mire Gavrana i gradišćanske spisateljice Ane Šoretić u Hercegovcu i Bjelovaru bili su vrlo uspješni. Nastup A. Šoretić ganuo je do suza prepunu čitaonicu bjelovarčana prozom nadahnutom tragičnom sudbinom hrvatskih prognanika iz Osijeka koji su bili zbrinuti u Gradišću, dok je govorenjem pjesama na gradišćanskom oduševila kulturne djelatnike Bjelovara i privukla veliku medijsku pozornost u Bilogorsko-bjelovarskoj županiji.

izvadak iz prinosa u „Matici" – časopisu Hrvatske matice iseljenika, Zagreb, 1995, broj 2


Bjelovar – Domjenak s Anom Šoretić

... u Narodnoj knjižnici Petra Preradovića predstavljena je Ana Šoretić, književnica iz Gradišća u Austriji, članica Društva austrijskih književnika i austrijskog PEN kluba. Gradišćanska spisateljica Ana Šoretić bjelovarsku je publiku upoznala ne samo s izborom svojega bogatog i vrijednog lirskog i proznog rada, već i s mekoćom melodiozne ljepote, danas normiranoga i standardiziranoga, gradišćanskog hrvatskog jezika, u Austriju prenesenoga prije punih pet stoljeća.

iz: Večernji list, 6.2.1995.


Gospodju Anu Šoretić već su nestrpljivo očekivali i razgovor smo morale prekinuti. Govorila je ona svoju životnu potragu za identitetom, kako je od Anne postala Ana, i mnoga drugo promišljanja. Govorila je smireno i brižno ispitujući razumijemo li se. Razumjeli smo se.

izvadak iz opširnoga razgovora u „Naše vrijeme", 8.veljače 1995.


Ova knjiga nam daje prestati u času kada toliko bižimo i smo nemirni

Ča bi željili ovoj knjigi na put? Ivo Sučić (lektor i laudator knjige) je to rekao na svoj način: „Neka bude ono simeno zrno, ko u nami zbudi to, ča je dobro, ča morebit još spi u naši duša i glava, ča mi sami ne znamo ili ne kanimo zbuditi. A pisateljici i kiparu (Tome Rešetarićeve skulpture su ilustracije ove knjige, nap. autorice) željim da nam otkriju još mnoge tajne svoje stvaralačke moći."

Petar Tyran, Hrvatske novine, 8.11.1996, izvadak iz opširnoga izvještaja


Svaka književnost ima svoje mali i velike momente. Meni se čini da naša mala i skromna gradišćanskohrvatska književnost doživljava s pojavljenjem ove knjige značajni hipac.

... Mislim na zvijezdu, ka se digne visoko na literarnom nebu, onako tiho, mirno, bez spektakla i počne svititi prvorazrednom svitlošću. Roman „Zamotana duša" Ane Šoretić je takova skromna prvorazredna zvijezda... nešto malo neobična, za neke možda izopačena, što joj nimalo ne smanjuje svitlinu. Zač? Ona je – mislim vrimenski po sadržajnoj tematiki – još predaleko na našem škurom firmamentu univerzuma. Naše književne brazde su preplitko zorane za književno razumivanje, a more biti i da mi još nimamo dalekozore za takovu novu pojavu. Svejedno, ali ona je ovde i ne more se zatajati niti zlišati s našega književnoga polja.

... Nju je Petar Tyran 1995. u Hrvatski novina jednoč nazvao „dvorskom kniževnicom" što točno odgovara nje momentanoj situaciji: ona je stalno nazočna. Ova je dvorska književnica gradišćanskohrvatske i gradišćanskonimške literature. Ona je živi primjer za simbiozu Gradišćanca/ke dvojezičnosti, za ono o čemu se sanja u europski dimenzija.

iz opširnoga izvještaja Nikole Bencsicsa u Hrvatski novina, 23.10.1998


Suvremena gradišćansko-hrvatska poema

Medjutim, neovisno o novouporabljenim internacionalizmima, književni jezik Ane Šoretić svakako valja istači, jer taj jezik nedvojbeno pridonosi vrijednosti novoobjavljene poeme. Može se slobodno reći da je to u cijelosti izgradjen književni jezik, i to na svim jezičnim razinama, bez inače u Gradišću uobičajenih brojnih germanizama. Doduše, taj jezik oslonjen na suvremeni hrvatski književni jezik, ali s izvrsno sačuvanim gradišćanskohrvatskim posebnostima. ... pa se može slobodno reći da je njena poema današnjem čitatelju jednako zanimljiva i sadržajem i izrazom.

izvadak iz recenzije u „Matici" , napisala Sanja Vulić


Poezija Ane Šoretić

Ana Šoretić piše modernim pjesničkim jezikom unoseći u gradišćanskohrvatsku književnost teme, sadržaje, ritam i pjesničke figure koje do tada u ovoj književnosti nisu korištene. Može se govoriti i o simpatičnome ženskom rukopisu kojim su prožeta njezina djela. Treba naglasiti i Anino odlično poznavanje gradišćanskohrvatskoga književnoga jezika. U ciklusu „Abeceda gori-doli/Rhapsodie von A bis Ž" ovo poznavanje materinskoga jezika i njegovo postmodernističko pretvaranje u igru, u poetsku radost, dolazi do punog izražaja. Slušajući Anu Šoretić dok govori i čitajući njezine književne radove sugovornik i čitatelj ostaje impresioniran ljepotom i gipkošću jezika toga pola tisućljeća staroga etničkog ogranka...

izvadak iz recenzije u „Matici", broj 4, april 2014. napisao: Đuro Vidmarović

JSN Glass template designed by JoomlaShine.com